Svijetlo već polako pada na moj grad,
a mrak se sprema da spava, za spavanje je dan
jer noć iz tebe uvijek vuče ono najgore.
Pa šta, pa šta, kakav kliše.
Ploče koje tužne leže u prašini,
poredane navodno prema zadnjoj godini,
knjige koje stoje netaknute na polici,
oh kakav kliše.
Ako ikog zanima o čemu je pjesma,
neka dobro prati ju...
Pjesma je o ničemu,
pardon, pardon ni o čemu.