1. |
Pokušaj
04:06
|
|||
Pokušaj
Sa police gnjeva
koja se trese i puši
Prodire razdor snažan da sruši
Sva uvjerenja i lagodne misli
A život kojeg gradim,
Ne dopušta mi da smislim.
I samo čeka da zasiječe,
Drvored želja, niknule sreće,
Da prožme strahom koji razara
Hvata za vrat, steže i guši.
Dok udara snažno, željom da me sruši
Okove na zapešća veže da me raspara....
|
||||
2. |
I sunce želi
02:50
|
|||
I sunce želi
Sunce se pomiče, smetaju mu grane
Želi da zagrije moje sjetno lice
Da mi vrati obraz ono sad poziva,
Da ih saviju težinom svojom ptice.
I sije jače uz lepet teških krila,
I priroda se steže poput žila,
A ja odmažem jer sam kao stablo
Pretvoren u stihove sa papira.
Ne želi da se zamaram
Ne želi da me smara
Ne želi da se zamaram
Ne želi da se smaram
Želi da separiram
Želi da separiram
Želi da separiram
Želi da na vagu stanu ljudi koje znam,
Ako su preteški da ih prepariram...
|
||||
3. |
Primirje
02:49
|
|||
Primirje
Izgrizlo je sve to mene
Kao drven most se njišem
Da odagnam sve probleme
ove stihe nama pišem.
Prosuli smo sve po sebi
Urušavat nam se stade kuća
Nebo riga, a zašto i ne bi
Stani na tren i svoje misli sredi.
Jer posred naših srca puše
Riječi zebu pa ih skruše
Truse se, a prolijeću doba
Na kraju neće ništa ostati od oba.
Sve što sam htio je da budeš iskrena prema sebi
Sve što sam htio je da budeš iskrena prema meni
Jer niti jedan odgovor nije teži od činjenice da postajemo stranci.
|
||||
4. |
Kornjača
01:49
|
|||
Kornjača
U oklopu je jer se stidi
glavu isturi jer ne vidi
Šta se zbiva, šta je čeka
težak zrak, a ona meka.
Proviri njome tu i tamo,
Jer se zaboravlja stalno
U njoj nikad nema mira
tajac kad započne svirat.
Padne pljusak, sijevne gruda
Ljudski šamar, ovce svuda
Pa je sjeti topla deka
Manje boli kad je slijepa.
|
||||
5. |
On sluša
02:58
|
|||
On sluša
Svaki mjesec odmorim malo
Na stolici što mijenja stalno
Ljude koji je pregriju
Mnogo se plaču, a malo smiju.
U zoni bijesa, jada, krika
Meni je divno i baš mi godi
Izađem van snažan poput bika
Moj psihijatar sluša me,
on sluša i Elliotta Smitha.
Svaki mjesec kad odlutam
Kada mi je od svega muka
Jedva čekam da u nju sjednem
I pozdravim u sebi male, bijedne.
U zoni bijesa, jada, krika
Meni je divno i baš mi godi
Izađem van jak poput bika
Moj psihijatar sluša me,
on sluša i Elliotta Smitha.
|
||||
6. |
Uspomena
05:36
|
|||
Uspomena
Još je držim pri sebi
A bojim se da ti pokažem gdje bi
Htio da prođeš,
Kako ne bi opet pobjegla od mene.
Ti ne znaš da ona postoji
A oboje smo tako divni i goli.
I kažeš:
Sve si što jesi,
što jesi to volim,
ali nisam ja ono šta želiš.
Premalo riječi nam treba da spriječi
da opet smo bijeli.
Ti ne znaš da ona postoji,
A oboje smo tako divni i goli.
I vjerovao sam taj dan
da ocean nam nije prepreka
Kada opet kročiš
nadam se da ćeš smoći
snage da posjetiš Nas.
Sad znaš da postoji taj park u boji
Sada znaš da postoji.
I pitaj me prije nego odeš gdje je
I pitaj me gdje je da zamijeniš vrijeme,
Jer sam nespretan.
|
||||
7. |
Jutro
02:26
|
|||
Jutro
Da poderem sve listove papira
Zgužvam, progutam, možda imat ću mira
Da pjesme koje pišem jednim pljeskom se unište
Stihove koje rišem u glavi, da izbrišem
Da me ne muče i proganjaju stalno
Da konačno kroz noći spavam normalno
Da se ne prevrćem, da se ne znojim
Da više se nikada sa morama ne borim
Da svi ljudi ušute, da svi zanijeme
Da ih ne gledam, da ih pojede vrijeme
Da ih zatrpa planina i proguta lava
Da ih pregazi vlak i utopi Sava
Da u snijeg propadnu i umiru u hladu
Da mi barem jednom jutro pokaže nadu.
|
||||
8. |
Lutanje
02:57
|
|||
Lutanje
Htio bi da mogu reći
Čista srca šta osjećam
Da me liječiš i ne priječiš
Ušuškavaš me u lagodan san
Da sam miran, da me nosiš
Guraš me u novi dan
Da me smiriš kada trepćem,
Nervozan i opterećen
Da sam sretan kada šećem,
Ulicama ljude srećem
Da otpozdravljam i nazdravljam
Kad mi ime tvoje sine,
da ne tišti, da me vine
Da sam ponosan njime.
Kad bi mogao barem reći
Da sam ovdje u svojoj sreći
I da ne gušiš i ne obrušiš
Težinu svoju na moje pleći
Na koljenima stalno klečim
Ponižen, a kao svoj na svom
Zagreb kad bi mogao reći
Da si moj u srcu dom.
|
||||
9. |
Duh
02:31
|
|||
Duh
Po stoti put sa istoga mjesta
da razjasnim sada sam spreman
Šta je poraz kojeg vežem
Za krive ljude i kriva mjesta
Možda ja to stvarno želim
Da me para i razdire
Da li je to moja greška
Zao duh se u meni smije
Da ga pitam kako stojim
koliko još dana imam
ceri se, na prste broji
Film što živim je presniman.
Ajmo duše mi ovako
Dan za danom ću polako
Dotle ti moj život krati
A za vrijeme koje imam
sreću mi vrati...
|
||||
10. |
Smrt Sveske
01:36
|
|||
Smrt Sveske
Volim je jer sam saznao da
nemam više pitanja
I sve zbog čeg je nastala
Izronilo je na krilima
Da ih potkreshu samo nek se usude sad
Ostat će za njima samo ruina.
|
Streaming and Download help
Denis Katanec recommends:
If you like Denis Katanec, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp