Sa police gnjeva
koja se trese i puši
Prodire razdor snažan da sruši
Sva uvjerenja i lagodne misli
A život kojeg gradim,
Ne dopušta mi da smislim.
I samo čeka da zasiječe,
Drvored želja, niknule sreće,
Da prožme strahom koji razara
Hvata za vrat, steže i guši.
Dok udara snažno, željom da me sruši
Okove na zapešća veže da me raspara....