Da poderem sve listove papira
Zgužvam, progutam, možda imat ću mira
Da pjesme koje pišem jednim pljeskom se unište
Stihove koje rišem u glavi, da izbrišem
Da me ne muče i proganjaju stalno
Da konačno kroz noći spavam normalno
Da se ne prevrćem, da se ne znojim
Da više se nikada sa morama ne borim
Da svi ljudi ušute, da svi zanijeme
Da ih ne gledam, da ih pojede vrijeme
Da ih zatrpa planina i proguta lava
Da ih pregazi vlak i utopi Sava
Da u snijeg propadnu i umiru u hladu
Da mi barem jednom jutro pokaže nadu.